Kazališna revalorizacija Zagorke

12. Baštinski dramski tekstovi na scenama zagrebačkih kazališta: Ivica Boban, Zagorka, red. Ivica Boban, HNK u Zagrebu, 2011., 1/3

  • Ivica Boban, <em>Zagorka</em>, red. Ivica Boban, HNK u Zagrebu, 2011.

    Velika ansambl predstava o Mariji Jurić Zagorki dugo se pripremala. Već sam izbor glavne glumice bio je težak, budući da je dramatizatorica i redateljica Ivica Boban zamolila Dariju Lorenci Flatz (koja je tada bila u angažmanu u drugom zagrebačkom kazalištu) da pristane na dugotrajan i vrlo naporan rad u HNK-u u Zagrebu. Daria, koja je zapravo tada bila pri kraju porodiljnog dopusta (rodila je blizance) načelno je pristala, uz riječi kako je zainteresirana i za prelazak u dramski ansambl HNK (zvali su je i ranije, ali je imala puno drugih obveza) i da joj je ta uloga vrlo zanimljiva. Nakon nekoliko rundi pregovora, Daria je pristala i tada se pristupilo sastavljanju velikog pratećeg ansambla za 70 uloga u toj priči o našoj prvoj profesionalnoj novinarki i spisateljici koja je svojim romanima oduševila publiku.                             

    Opsežna dramatizacija pretrpjela je brojna skraćivanja i kada je tekst bio gotov, raspodijelile su se uloge. Sama predstava sačinjena je od nekoliko cjelina: Zagorkino djetinjstvo, školovanje, Zagorkin brak (Mađarska i sanatorij), Zagorkin odlazak u Zagreb te Zagorka u Zagrebu. Po svom dobrom običaju Ivica Boban je uz gotovo cjelokupni dramski ansambl u podjelu uključila i mnoge mlade glumce i studente ADU (njezine studente) kako bi im pružila priliku da sudjeluju u zahtjevnoj predstavi i time ih iskušala na velikoj sceni Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu.

    Ivica Boban, <em>Zagorka</em>, red. Ivica Boban, HNK u Zagrebu, 2011.Nakon velikog uspjeha hit-predstave I konje ubijaju, zar ne? Horaca McCoya (iako su se HNK-u i Ivici Boban mnogi smijali prije same premijere) kojom je oduševila i publiku i kritiku, Ivica Boban imala je otvorena vrata naše prve i najveće nacionalne kazališne kuće, pa je tako njezin prijedlog o Zagorki bio odmah prihvaćen. Ivica je prvo sama puno istraživala Zagorkin život, da bi kasnije u rad uključila i svoje suradnike, od dramaturginje do dizajnera svjetla, uz kostimografkinju i scenografkinju i mnoge druge. Radilo se tijekom zime, a praizvedba je bila 28. siječnja 2011.

    U toj četverosatnoj predstavi pratili smo Zagorku i njezin uzbudljiv život od zadnjih decenija 19. stoljeća sve do njezine smrti 1957. godine. Na vrlo stiliziranoj i nadasve praktičnoj scenografiji Dinke Jeričević, na sceni (njih više od 30) redali su se različiti prostori: od dvorca kraj Vrbovca, preko Mađarske, pa sve do Zagreba. Golem posao je sjajno napravila i kostimografkinja Doris Kristić koja je vješto stiliziranim kostimima dočarala pojedina razdoblja u Zagorkinu životu. Javnost je bila zaintrigirana predstavom koja će po prvi put progovoriti o našoj Zagorki na sceni i time joj vratiti dio duga za sva poniženja i vrijeđanja koja su joj priuštili njezini muški kolege.

    U najavama predstave Neven Svilar u Vjesniku piše: „Riječ je o izuzetnom ambicioznom projektu ansambla HNK, autorice cijenjene redateljice i dramaturginje Ivice Boban, prvoj predstavi uopće koja se bavi Zagorkinim životom. Predstava dolazi na vrhuncu novog interesa za tu autoricu čija je literatura odveć često proglašavana šundom, odnosno bofl-literaturom, kako ju je okrakaterizirao jedan od njezinih tlačitelja s najduljim stažom, direktor tiskare i pokretač lista Obzor  Šime Mazzura, koji je iskorištavao Zagorkin talent više od dva desetljeća, a kojeg u predstavi tumači Siniša Popović. Obezvrjeđivanje njezina djela počelo je već na samom početku njezina književnog rada, i to, od paradoksalno, upravo od ljudi koji su imali najveću korist od Zagorkinih tekstova, bilo da je riječ o njezinim političkim komentarima ili o samim književnim djelima. Takav odnos prema Zagorki trajao je sve do njezine smrti, a dovoljno je pogledati ono što su o njoj mislila dva svjetionika hrvatske književnosti, jedan s početka stoljeća i drugi koji je najviše utjecao na hrvatsku poslijeratnu književnosti. No, dok je Matoš prepoznao njezin talent, iako ga javno nije htio hvaliti, Krleža je imao izrazito negativan odnos prema Zagorki, karakterizirajući njezina djela nešto malo vrednijim od običnih novinskih tekstova. No, takav se odnos promijenio. Trend kritičke revalorizacije Zagorke stubokom se mijenja knjigom stanka Lasića pod naslovom Književni počeci Marije Jurić Zagorke – Uvod u monografiju“.

    Ivica Boban, <em>Zagorka</em>, red. Ivica Boban, HNK u Zagrebu, 2011.

    Predstava prati Zagorku kroz više od 70 godina i prema autorici Ivici Boban, riječ je o komadu koji je zahtijevao dramaturgiju sjećanja, odnosno velik broj kraćih prizora unutar sekvenci koje obuhvaćaju određena bitna razdoblja i događaje u njezinom životu. Uz Dariu Lorenci Flatz i Sinišu Popovića, glumili su i Katja Zubčić, Lana Barić, Zvonimir Zoričić, Tomislav Stojković, Livio Badurina, Bojan Navojec, Iva Mihalić, Jan Kerekeš, Dušan Gojić, Miro Šegrt, Ivan Brkić, Goran Grgić, Mirta Zečević, Dušan Bućan, Vanja Matujec, Nikša Kušelj, Nera Stipičević, Dora Lipovčan, Zijad Gračić, Alen Šalinović, Damir Markovina, Mitja Smiljanić, Franjo Kuhar, Olga Pakalović i mnogi drugi.

    Pročitajte sljedeći nastavak...

    ©Snja Ivić, KAZALIŠTE.hr, 23. listopada 2025.

    Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija
● naslovna● dramske premijere● festivali● za djecu● mjuzikl● intervjui● osvrti
<● pišite nam